GRADITELJI SAVRŠENIH SAĆA: PČELE

S vi znate p~elu. Mnogi od vas ste je vidjeli u crtanim filmovima koje svakodnevno gledate na televiziji, ~ak ste je mnogo puta vidjeli i u`ivo. Ali, mislim da opet ima mnogo toga {to vi ne znate o njoj...

Neki dan sam sa mamom i babom i{ao u {umu na izlet. Proveo sam veoma lijep dan. Me|utim, najljep{e od svega je {to sam, u predahu {etnje, stekao jednu malu, ali za mene veliku i dragocjenu prijateljicu. Svoju malu prijateljicu nikada ne}u zaboraviti.

Interesira vas koga sam upoznao, zar ne? Bila je to jedna simpati~na p~elica. Do{la je blizu mene i po~ela letjeti oko mene. Zato {to je do{la sasvim blizu, postao sam veoma napet, pla{e}i se da }e me ujesti. "Molim te, nemoj me ujesti. Boljet }e me!", nesvjesno sam povikao. I, u tom trenutku dogodilo se ne{to nevjerovatno; p~elica je po~ela pri~ati sa mnom.

P^ELA: Ne `elim te ujesti. Ho}u samo da budem prijatelj sa tobom.

NEDIM: Stvarno? Meni bi to bilo veoma drago.

P^ELA: Ako `eli{, ja bih da ti se predstavim, da ti ukratko ispri~am o sebi ono {to ti mo`da ne zna{ o nama, p~elama. Ja sam p~ela radilica. Zajedno sa hiljadama svojih prijatelja, `ivim u udubljenjima ovih drve}a koje vidi{ okolo.

NEDIM: Kako ti ima{ mnogo prijatelja! Dobro, a {ta ti i tvoji prijatelji radite ~itav dan?

P^ELA: ^istimo ko{nicu u kojoj `ivimo, skupljamo hranu vani i donosimo je u ko{nicu, proizvodimo p~elinje mlijeko, brinemo se o temperaturi i sigurnosti ko{nice...  
NEDIM: Dobro, a zar se nikako ne umarate od tolikog posla?

P^ELA: Ne. Mi, p~ele radilice, veoma lijepo me|u sobom vr{imo raspodjelu poslova i zadu`enja. Zbog toga se nikako ne umaramo. Naprimjer, moj sada{nji posao je gradnja sa}a u koja }emo pohranjivati med... 

NEDIM: Ima ne{to {to me je uvijek zanimalo u vezi p~ela; kako vi dolazite na svijet?

P^ELA: Mo`da si ve} ranije ~uo; u svakom p~elinjem gnijezdu postoji p~ela zvana matica. Ona u odre|eno vrijeme pola`e jaja. Ali, iz jaja odmah ne izlazimo mi, kako ti vjerovatno misli{. Iz ovih jaja izlaze takozvane larve, bijeli crvi}i koji nemaju noge, krila, o~i i koji, zapravo, uop}e i ne li~e na nas! One izvjesno vrijeme provode u ~ahuricama koje su ovijene oko njih. U tom periodu one se dobro hrane, a nakon toga izlaze iz svojih ~ahurica u obliku gotovo istom kao {to sam ja.  

NEDIM: Veoma zapanjuju}e! Ali, mene jo{ uvijek ne{to interesira. Zar ne nastaje nered u va{em `ivotu zato {to ste mnogobrojni?

P^ELA: Ne, naprotiv, me|u nama postoji jedan savr{en red. Hiljade p~ela `ivi u ko{nici, bez apsolutno ikakvog nereda i neometano obavljamo sve svoje obaveze.

NEDIM: To je veoma interesantno! Ne razumijem, kako pravite red kada vas je toliko mnogo? U mom razredu nas ima svega 30 |aka, a opet u~iteljica ima velikih problema dok nas smiri. Ali vas je mnogo mnogo vi{e i vi to me|u sobom tako jednostavno uspijevate!

P^ELA: To {to si zbunjen je sasvim normalno. Po{to, i prije su ljudi bili zbunjeni ovim ~injenicama. ^uo sam ~ak da su va{i nau~nici tra`ili odgovore na pitanja poput toga kako osiguravamo ovaj red, prema ~emu odre|ujemo svoja zadu`e-nja, kako mi skladno i neometano radimo, a tako smo mnogo-brojni. Ukratko ti mogu dati sljede}i odgovor na tvoje pitanje: Svi mi imamo odre|ene zadatke; marljivo ih ispunjavamo i uvijek nastojimo da se red ne poremeti.

Dok sam sa velikom pa`njom i interesovanjem pratio ono {to mi pri~a p~ela radilica, ~uo sam kako me mama tra`i: "Nedime, Nedime, gdje si?" Do{lo je dakle vrijeme rastanka.

NEDIM: Mama me zove. Izgleda da }u morati i}i. Veoma mi je drago {to smo se upoznali. Hvala ti, p~elice, na svemu {to si mi ispri~ala.

P^ELA: I meni je tako|er drago {to smo se upoznali. Mo`da se opet nekada sretnemo. [ta misli{ o tome da se sljede}e sedmice sastanemo na istom mjestu? Mogla bih te, ako `eli{, odvesti do na{e ko{nice i pokazati ti sa}e u kojem pravimo med.

NEDIM: Drago bi mi bilo. Naravno, ako mama i babo pristanu ponovo do}i ovamo.

P^ELA: Vidimo se, onda, sljede}e sedmice.

Odmah po povratku ku}i uzeo sam "Malu enciklopediju `ivoti- nja" koju mi je babo poklonio na moj ro|endan. Prelistao sam brzo stranice i do{ao do poglavlja o p~elama. Ono {to mi je prvo zapelo za oko bila je slika male p~ele. Osjetio sam da sam ve} po`elio svoju malu drugaricu, svoju p~elicu...

Sa velikim interesiranjem po~eo sam ~itati ono {to pi{e u vezi p~ela. Ostao sam zapanjen pred onim {to sam pro~itao. Uop}e nisam primijetio kako vrijeme prolazi. Mama je u{la u moju sobu, brinula se za{to se ne ~ujem i za{to tako dugo ne izlazim iz sobe. Sa velikim uzbu|enjem sam joj po~eo pri~ati o p~elama.

NEDIM: Mama, zna{ li da p~ele imaju savr{ene karakteristike koje je te{ko shvatiti? Da ti, naprimjer, ispri~am ono {to sam zadnje pro~itao: vjerovatno zna{ da se `enke brinu o ~isto}i ko{nice. Iz ko{nice izvla~e i bacaju komadi}e ~ahure iz koje je iza{la p~ela, p~ele koje su umrle u ko{nici i sli~ne strane materije koje su dospjele u ko{nicu. Dobro, a zna{ li {ta rade sa velikim komadima koje ne mogu izbaciti vani? Da ne bi proizvodilo bakterije i time ugro`avalo zdravlje p~ela, one ga obla`u sa jednom materijom koja se zove "propolis". Najve}a karakteristika ove hemijske materije, zvane propolis, je {to ona ne prima bakterije... Ali, ovaaaaj... A, zna{ li ti, mama, kako p~ele dolaze do ove materije? Dotle jo{ nisam pro~itao. Mo`da }u ti kasnije objasniti i to.

MAMA: P~ele su male, ali vrlo pametna bi}a... Ali, naravno, bilo bi pogre{no misliti da ta pamet pripada njima. Postoji njihov Stvoritelj koji ih je nau~io svemu onome {to one rade. Kada sam bila u tvojim godinama i ja sam pro~itala jednu knjigu o njima i bila sam, kao i ti, veoma odu{evljena njihovim izvanrednim karakteristikama. Ti nastavi sa ~itanjem, ako ho}e{. Meni opet, kad god `eli{, mo`e{ ispri~ati kada na|e{ ne{to zanimljivo.

Mama je iza{la iz sobe, oti{la je pripremati ve~eru. Pitanje od maloprije mi se jo{ uvijek mota poglavi. Kako p~ele dolaze do materije zvane propolis i kako u~e da je koriste? Sa velikom pa`njom sam nastavio sa ~itanjem.

U nastavku knjige se obja{njavao odgovor na pitanje koje me je zanimalo: Kako p~ele proizvode propolis? Prvo, uz pomo} donje vilice, iz pupoljaka odre|enih drve}a si{u ljepljivu materiju zvanu "smola". Potom, mije{aju}i smolu sa pljuva~kom, proizvode propolis, nakon ~ega ga pohranjuju u specijalne kesice na zadnjim nogama i odnose ga u ko{nicu.

Ona velika strana tijela {to ih ne mogu izbaciti iz ko{nice, p~ele obla`u ovom materijom pohranjenom na zad-njim nogama. Tako one ova tijela dovode u polo`aj bezopasnih materija koje ne mogu primati bakterije.

Dobro, ali od koga su sve to p~ele nau~ile? Kako znaju da mrtvo bi}e ili otpadna materija mogu {tetiti `ivim bi}ima u ko{nici? To sam ~ak i ja nedavno nau~io. To nisu podaci koje bi insekt mogao znati! Sve vi{e me vukla znati`e-   lja! Zar su p~ele pametne kao i ~ovjek?

Knjigu uop}e nisam ispu{tao iz ruku. "Sasvim je o~igledno da ima mnogo toga {to ja ne znam o p~elama", pomislio sam. Jo{ uvijek imam dosta pitanja u glavi na koja ne bih znao odgovoriti. Ali, znao sam da }u odgovore na}i, prije ili kasnije.

U nastavku knjige govorilo se o tome kako p~ele prave med. Od prije znam da p~ele prave med i da zbog toga prave sa}e. Premda je proces njihovog nastanka jedan zaseban fenomen, ja ni{ta nisam znao o tome kako p~ele prave sa}e.

Izgradnju, ili pletenje sa}a p~ele zapo~inju s vrha. I, od strane razli~itih p~ela plete se prema dolje, i to sa 2-3 razli~ita mjesta. Nije mi jasno kako sa}e mo`e biti tako pravilno, a plete se sa razli~itih strana. A, osim toga, nemogu}e je vidjeti mjesta spajanja ovih strana.

Mnogo puta vidio sam kako mama plete, ali pletenje je uvijek po~injala iz jedne ta~ke. "Kako bi d`emper izgledao kada bi ga po~ela plesti sa tri razli~ite strane?", pomislio sam. Rezultat vjerovatno ne bi bio ba{ dobar... U tom slu~aju, p~ele bi morale biti bi}a koja su ustanju praviti precizne prora~une...

Uzeo sam olovku i jedan list iz bloka za crtanje. Sa nekoliko krajeva po~eo sam crtati {estougaonike. I sve to nastojao sam napraviti bez ikakvih ra~unanja i bez kori{tenja bilo kakvih sprava kao {to su uglomjer, linijar. Ali, nakon kratkog vremena sam shvatio da je to nemogu}e. Ali, kako to p~ele uspijevaju? Kako one, ~ak bez ijedne gre{ke, uspijevaju plesti {estougaona sa}a?

Druga zanimljivost koja je najvi{e privukla moju pa`nju jeste da svaka p~ela, koja se naknadno uklju~i u pletenje sa}a, mo`e odmah razumjeti u kojoj fazi se nalazi izgradnja i odmah krenuti sa te ta~ke. Dok p~ele nastavljaju sa pletenjem sa}a sa razli~itih strana, sve p~ele koje se kasnije pridru`e pletenju po~inju plesti iz sasvim drugih uglova. I umjesto da se pojavi veliki nered, nastaje jedan krajnje savr{en sklop.

U enciklopediji se tako|er govori i o tehnikama koje p~ele koriste prilikom proizvodnje meda, a savr{enstvo, koje je i tu vidljivo, tako|er me je zapanjilo. Osje}ao sam se veoma uzbu|enim. Prema onome {to sam pro~itao, osnovni sastojak meda je nektarin koji p~ele prikupljaju iz cvijetnih i vo}nih pupo-ljaka. Nakon {to ga prikupe, p~ele nektar pretvaraju u med.

U knjizi se govorilo o jo{ ne~emu {to je veoma bitno: proizvod-nja meda zahtijeva veliki trud. Na primjer, da bi prikupile samo pola kilograma nektara, 900 p~ela mora raditi cijeli jedan dan. Moja zapanjenost rasla je {to sam vi{e ~itao matemati~ke prora~une: da bi proizvele 450 grama ~istog meda, oko 17 hi-ljada p~ela mora sletjeti na 10 miliona cvjetova. Za njih je ovaj posao, dakle, krajnje naporan. Unato~ tome, p~ele pokazuju izuzetnu marljivost i proizvode mnogo, mnogo vi{e meda nego {to im je potrebno. Povrh svega, neiskori{tavanjem ve}e koli~ine meda, p~ele, tako|er, osiguravaju veliku korist za nas  ljude.

Nikako da do|em sebi. Unato~ tome {to su to malena bi}a od svega nekoliko centimetara, p~ele obavljaju tako velike poslove da jednostavno ~ovjeka ostavljaju bez daha. Sa kojim razumom, talentom, kojom snagom uspijevaju sve ovo obaviti? Kako su postigle pamet, svijest ili hemijsko i matemati~ko obrazovanje koje je potrebno da bi se sve ovo realiziralo? Za{to tako marljivo neprestano proizvode med?

Sa knjigom u ruci, oti{ao sam do babe. Ispri~ao sam mu sve ono {to sam pro~itao i pitao ga kako p~ele uspijevaju sve to uraditi. Osmjehnuv{i se, babo me pomilova po kosi i re~e:

BABO: Ta~no je sve {to si rekao. Kod p~ela je uo~ena velika pamet i velika vje{tina. Samo kod njih? Zapravo, kod svih `ivotinja, ~ak na svakom mjestu u kosmosu postoji jedno veliko savr{enstvo! Ali, prvo }u ti pro~itati jedan ajet iz Kur'ana, koji ti mo`e poslu`iti kao odgovor na tvoja pitanja u vezi sa p~elama. Slu{aj dobro:  

Gospodar tvoj je p~elu nadahnuo: "Pravi sebi ku}e u brdima i u dubovima i u onome {to naprave ljudi.

Zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslu{no!" Iz utroba njihovih izlazi pi}e razli~itih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmi{ljaju. (An-Nahl, 68-69)

NEDIM: Sada mi je mnogo jasnije, babo. Svi ovi savr{eni postupci doga|aju se Allahovim nadahnu}em. Allah, d`. {., veoma je milostiv prema nama, nadahnjuje p~ele da proizvode med koji je koristan za nas. Otkrivanjem Allahovih blagodati, ~ovjeka obuzima veliko odu{evljenje.

BABO: Kao kod istra`ivanja p~ela, isto odu{evljenje osjetit }e{ pred savr{enstvom koje }e se pred tobom pojaviti ako se detaljnije pozabavi{ mravima ili komarcima, devama, pticama, ribama, cvije}em, drve}em, zvijezdama, morima, okeanima, ukratko: bilo ~ime iz prirode koja nas okru`uje. Sve to upu}uje nas na ~injenicu da je svaki dio kosmosa prekriven jednom velikom umjetno{}u. Ta umjetnost je umjetnost Allaha, d`. {., Onoga koji je stvorio tebe, mene, mamu, p~ele, papagaje, ze~eve, vjeverice, planete, kosmos, Sunce, Mjesec, dakle Stvoritelja svega. Allah, d`. {., vlasnik je svega. Sve nastaje Njegovim znanjem i dozvolom. On je, tako|er, Onaj koji je stvorio i p~ele. Svi njihovi postupci su sa Allahovom dozvolom. Pamet, koju vidimo kod njih, samo je odraz Allahove beskona~ne pameti. Ako ovako bude{ posmatrao sve okolo, odmah }e{ vidjeti sa koliko mnogo fenomena smo okru`eni.

Ta~no je ono {to babo ka`e. Nesumnjivo je da razum, koji se oslikava u svemu onome {to nas okru`uje, posjeduje svog uzvi{enog i savr{enog vlasnika. "To svemo}no i uzvi{eno Bi}e nesumnjivo je Allah, d`. {., Tvorac svega", pomislio sam. Na{ao sam i odgovore na sva pitanja koja su mi se vrzmala po glavi. P~ele nisu ispoljavale razum koji pripada njima. A nije ni mogu}e da one  posjeduju takav razum. One postupaju u skladu sa nadahnu}em svoga Stvoritelja, Allaha, d`. {., i zbog toga mogu pokazati izvanrednu pamet  koja nas ostavlja zapanjenim.

Svim svojim drugovima, ro|acima, mami i babi, tokom cijele sedmice obja{njavao sam ono {to sam nau~io o p~elama. Na kraju, do{ao je vikend. Pitao sam babu ho}emo li opet i}i u {umu.

NEDIM:  I ovog vikenda }emo i}i u {etnju {umom, je l' da, babo?

BABO:  Zapravo, ovog vikenda nismo namjeravali, ali ako ho}e{ mo`emo i}i, za{to da ne!

Bio sam i veoma sretan, a i uzbu|en zbog toga {to je babo pristao da idemo u {umu. Da li }u mo`da ponovo mo}i vidjeti p~elu {to je pri~ala sa mnom?

Kada smo stigli u {umu, moje uzbu|enje dosta se pove}alo. Htio sam {to prije oti}i na mjesto susreta sa p~elom. Po~eo sam razgovor sa babom. Rekao sam mu da `elim malo pro{etati okolo. Odobrio mi je, ali pod uvjetom da ne ostajem dugo. Otr~ao sam do mjesta susreta. Moja prijateljica ~ekala me je tamo; sasvim je sigurno da je stigla mnogo prije.

NEDIM: Merhaba! Veoma sam sre}an {to se ponovo vidimo.

P^ELA: I meni je veoma drago. Dobro do{ao! Hajde da odr`im obe}anje, da ti poka`em sa}e.

NEDIM: Mo`e. Zna{ li da sam, ina~e, cijelu sedmicu proveo razmi{ljaju}i o va{im savr{enim sa}ama? Sa nestrp-ljenjem o~ekujem da ih vidim.

Iz {upljina drve}a, udaljenih nekoliko koraka ispred, dopiralo je stra{no zujanje p~ela. Naravno da tamo ne bih smio i}i da nije moje prijateljice pored mene. Ali, moja mala prijateljica mi je rekla da mi se ni{ta lo{e ne}e desiti. Ja sam vjerovao svojoj prijateljici.

Unato~ tome {to je, kada smo se sasvim primakli, iz {upljina dopiralo zujanje, ja sam se sjetio da tamo, zapravo, vlada veliki sklad. P~ele su jedne od najvrjednijih `ivoti-nja i rade bez trena predaha, stalno proizvode}i ukusni med  koji }e biti od koristi ljudima. Moja mala prijateljica, p~ela, dovede me sasvim blizu sa}a. To su tako precizno izgradile da je prosto nemogu}e ne ~uditi se kako su tako malena bi}a proizvela tako savr{eni sklop.

Sa}e koje sam vidio bilo je na~injeno od veoma pravilnih {estougaonika. Protekle sedmice u~iteljici sam rekao da imam nekoliko pitanja koja me zanimaju u vezi sa {estougaonicima. Ona mi je ukratko opisala {estougaonike. Ali, mene je zanimalo vi{e od toga: kada p~ele grade {estougaona sa}a {ta moraju imati u vidu? Ovaj put sam pitao svoju malu prijateljicu. Ona mi je rekla da }e najbolji odgovor na to pitanje dati najstarija radilica, p~ela u~enjak. Potom je pozvala p~elu u~enjaka, koja je na moje pitanje dala sljede}i odgovor:

P^ELA U^ENJAK: Kada pravimo {estougaona sa}a, mi pazimo na unutra{nje uglove }elija sa}a. Dakle, veoma dobro moramo prora~unati unutra{nje uglove od kojih svaki iznosi po 120 stepeni. Pored toga, veoma je va`an i ugao }elija u odnosu na zemlju. Ako sve drugo podesimo, a ovo zanemarimo, nesumnjivo je da }e do}i do gre{ke u sa}u i da }e se sav med, koji smo ponranili u sa}a, prosuti.

NEDIM: Meni je, zapravo, te{ko sve to shvatiti. Zato {to je ova tema za mene veoma strana. Dobro, ali kako se doga|a da vi sa lahko}om vr{ite sve te prora~une? Kako uspijevate pogoditi unutra{nje uglove }elije od 120 stepeni? Povrh svega, vi ne koristite nikakve pomo}ne alate, a sa}a su tako savr{ena. Sjetih se kada sam ja poku{ao crtati {estougaonike, i kada sam listove ispunio neuspjelim geometrijskim oblicima... Moje odu{evljenje prema vama jo{ vi{e se pove}alo.

P^ELA U^ENJAK: Nemoj prema nama osje}ati odu{evljenje. Mi to ne radimo samostalno. Sve su to sposobnosti kojima smo podu~ene od ro|enja. Mi, dakle, dolazimo na svijet podu~ene da mo`emo sve ovo obavljati. Mi se me|usobno ne podu~avamo tome.

NEDIM: Vi pokazujete savr{enu pamet. Svi ljudi trebaju saznati o tome {to vi radite. Ako dozvoljavate, htio bih vam postaviti nekoliko pitanja.

P^ELA U^ENJAK: Naravno...

NEDIM: Za{to sa}e pravite od {estougaonika?

P^ELA U^ENJAK: Razumijem: interesira te za{to sa}e pravimo od {estougaonika, a ne od petougaonika, ~etverougaonika, osmougaonika ili trougaonika... Kada bismo ih pravili u bilo kojem drugom obliku, pojavila bi se mjesta koja ne bismo mogli koristiti. Tako bismo mogli pohraniti manje meda, a i tro{ili bismo vi{e voska za punjenje praznina. Zapravo, mogli bismo praviti i trougaonike i ~etverougaonike, ali me|u ovim oblicima {estougaonik je najprakti~niji. Unato~ tome {to imaju istu zapreminu, mi utro{imo manje voska kada pravimo {estougaonike nego kada bismo pravili ~etverougaonike ili trougaonike. Dakle, mi najvi{e meda mo`emo pohraniti u {estougaona sa}a, a najmanje voska i tro{imo kada pravimo sa}a tog oblika.

Nisam mogao povjerovati u{ima! Simpati~na mala p~ela dr`ala mi je ~as matematike... Bilo je jo{ mnogo toga {to sam htio pitati i saznati. Me|utim, postalo je veoma kasno. Zato sam se morao rastati od p~ele u~enjaka i sa svojom prijateljicom krenuti prema babi.

NEDIM: Zna{ li da me je poznanstvo sa tobom i ostalim p~elama mnogo obogatilo. O~igledno, prije nisam bio svjestan ljepota koje su se nalazile oko mene, koje se ~ak nalaze ispred mog nosa. Vi ste mi pokazali da u cijelom svemiru, u svakom dijelu Zemlje postoji jedan savr{en poredak. Nadam se da }u ubudu}e uvijek biti svjestan ovog savr{enstva. Mnogo vam hvala.

P^ELA: Nema na ~emu, moj mali prijatelju... Ne zaboravi, nijedno od ovih savr{enstava ne pripada nama. Mi samo provodimo u djelo ono ~emu smo podu~ene. Neka ti je sa sre}om.

Dok sam se rastajao sa p~elom, ~uo sam babin glas kako odjekuje {umom. "Nedime!", dozivao me je. Pro{lo je dosta vremena. Tr~e}i sam oti{ao do mame i babe. Stalno sam mislio na svoju malu prijateljicu i ono {to mi je ispri~ala p~ela u~enjak. U  trenutku  kada sam sjedao u auto, ugledah leptira na autu. Na krilima je imao predivan sklad boja i simetriju. Odlu~io sam prelistati svoju enciklopediju i saznati ne{to vi{e o ovom  tako|er malom bi}u  koje mi skrenu pa`nju.

Beskona~no je mnogo ljepota koje je stvorio Allah, d`. {. Znam da ima mnogo toga {to moram nau~iti.